.menu{margin:0 auto; padding:0; height:30px; width:100%; display:block; background:url('http://www.cssmenubuilder.com/menu/h1/topMenuImages.png?i=1&w=500&bt=line_stroke&b1=128,0,0&b2=255,255,255&c1=128,0,0&c2=255,255,255&itc=255,255,255&c3=0,7,105&c4=255,255,255&htc=255,255,255&c5=128,0,0&c6=255,255,255&atc=255,255,255') repeat-x;} .menu li{padding:0; margin:0; list-style:none; display:inline;} .menu li a{float:left; padding-left:15px; display:block; color:rgb(255,255,255); text-decoration:none; font:12px Verdana, Arial, Helvetica, sans-serif; cursor:pointer; background:url('http://www.cssmenubuilder.com/menu/h1/topMenuImages.png?i=1&w=500&bt=line_stroke&b1=128,0,0&b2=255,255,255&c1=128,0,0&c2=255,255,255&itc=255,255,255&c3=0,7,105&c4=255,255,255&htc=255,255,255&c5=128,0,0&c6=255,255,255&atc=255,255,255') 0px -30px no-repeat;} .menu li a span{line-height:30px; float:left; display:block; padding-right:15px; background:url('http://www.cssmenubuilder.com/menu/h1/topMenuImages.png?i=1&w=500&bt=line_stroke&b1=128,0,0&b2=255,255,255&c1=128,0,0&c2=255,255,255&itc=255,255,255&c3=0,7,105&c4=255,255,255&htc=255,255,255&c5=128,0,0&c6=255,255,255&atc=255,255,255') 100% -30px no-repeat;} .menu li a:hover{background-position:0px -60px; color:rgb(255,255,255);} .menu li a:hover span{background-position:100% -60px;} .menu li a.active, .menu li a.active:hover{line-height:30px; font:12px Verdana, Arial, Helvetica, sans-serif; background:url('http://www.cssmenubuilder.com/menu/h1/topMenuImages.png?i=1&w=500&bt=line_stroke&b1=128,0,0&b2=255,255,255&c1=128,0,0&c2=255,255,255&itc=255,255,255&c3=0,7,105&c4=255,255,255&htc=255,255,255&c5=128,0,0&c6=255,255,255&atc=255,255,255') 0px -90px no-repeat; color:rgb(255,255,255);} .menu li a.active span, .menu li a.active:hover span{background:url('http://www.cssmenubuilder.com/menu/h1/topMenuImages.png?i=1&w=500&bt=line_stroke&b1=128,0,0&b2=255,255,255&c1=128,0,0&c2=255,255,255&itc=255,255,255&c3=0,7,105&c4=255,255,255&htc=255,255,255&c5=128,0,0&c6=255,255,255&atc=255,255,255') 100% -90px no-repeat;} Treneri kluba!! - FC BARCELONA NEWS

10.11.2010.

Treneri kluba!!

http://barca-cro.com/portal/images/treneri/1stadion.jpg

FC Barcelona imala je ukupno 50 trenera,od toga 23 Španjolca(15 od njih su bili Katalonci).U većini slučajeva,Španjolski treneri Barcelone su bili bivši igrači,a izuzetak su bili Luís Aragonés i Lorenzo Serra Ferrer. Najviše sezona kao trener ( od 1988-1996) je imao Johan Cruyyf,koji takođe ima i najviše utakmica predvođenih sa klupe (602).NA drugom mjestu je Jack Greenwell sa 492 predvođene utakmice,a na trećem Rinus Michels s 361 utakmicom.

 John Barrow (1917)

Službeno smatran kao prvi trener u povijesti kluba.
Doveo ga je Hans Gamper i ubrzo je otpušten četiri mjeseca nakon što je potpisao ugovor, bez osvojene titule.Vodio je ukupno 19 utakmica.
Jack Greenwell (1917-24,1931-33)
Ovaj engleski trener koji se doselio u Kataloniju, ušao je u povijest Barca kao prvi službeni trener u povijesti.Kada se povukao kao nogometaš, i nakon otpuštanja Barrowa, premjestio se na klupu i postao je trenerom sljedeći sedam sezona zaredom, rekord koji je jedini Johan Cruyff poboljšao.U prvoj godini, skupina klupski članova tražila je njegovu ostavku, ali predsjednik, Joan Gamper, branio ga je i na kraju je osvajao trofeje: dva Španjolska kupa i 5 Campeonatos de Catalunya.
U drugom periodu kao trener Barcelone, nije osvojio tako puno srebra kao u prvoj,  momčad je osvojila samo jedno Campeonato de Catalunya.

Jesza Poszony (1924-25)

U svojoj jedinoj sezoni vodio je prvu momčad da osvoji oba natjecanja, Barca je sudjelovala u: Španjolskom kupu i Campeonat de Catalunya.
Bez obzira na iznenađeni uspjeh, odlučio se povući u svoju omiljenu rodnu Mađarsku.

Ralph Kirby (1925-26)
Internacionalno prestižan trener, doveden je od Arcadi Balaguer da napravi momčad pobjednikom.
Unatoč činjenici da je s momčadi osvojio katalonsko i španjolsku titulu, nikada pravo nije vodio momčad, nije razumio trenerski jezik ili trenerske metode koje je koristio.

Jack Domby (1926-27 i 1933-34)
Trenirao je FC Barcelonu u dva različita perioda (1926-1927 i 1933-1934).
U prvome periodu, bio je u dužnosti da trenira mlade obećavajuće zvijezde, pored ostalih dužnosti unutar kluba.Njegov drugi period bio je katastrofalan da je poslao pismo potpisano od njega samog i pitao igrače za supstancijalnu redukciju u njihovim bonusima.

Romà Forns (1927-29)

Romà Forns trenirao je momčad nakon briljantne karijere kao igrač. U klub je stigao sezone 26-27, nakon što je momčad sama predložila da on bude trener I imao je čast osvajanja prvog naslova lige u povijesti.Treba spomenuti osim što je bio I igrač, takođe bio je dio vijeća direktora prije nego li što je postao trener.
James Bellamy (1929-31)
James Bellamy, zajedno s Romà Forns, imao je počast trenirati momčad Barcelona Football Club da osvojio po prvi put ligu u povijesti.
Osim toga, klub je osvojio Campeonato de Catalunya u 29-30 i 30-31 sezoni.Doduše, po njegovoj žalosti, se mora reći da s njim kao trenerom, Barca je doživjela jedan od najvećih poraza u svojoj povijesti, izgubivši u ligaškoj utakmici 12-1.

Franz Platko (1934-35 i 1955-56)

Ex-Barçin golman postao je menadžer plavo-i-crveni, kada je naslijedio Jack Dembya.
Dok je vodio momčad, Barca je osvojila prvenstvo Katalonije u sezoni 1934-35 season.Sljedeće godine klub je potpisao s Patrick O'Connellom, da vodi prvu momčad.
Četiri desetljeća kasnije, Barcelona Football Club ponovno je dovela Platko.Ovaj put, doduše nije imao dobru sezonu i defentivno je otpušten od kluba. Njegova zamjena ovom prilikom bio je Domènec Balmanya.

Patrick O'Connell (1935-37)
Ovaj karizmatični Irski menadžer stigao je u Barcelona Football Club u sezoni 1934-35 , nakon što je Betisa predvodio do prvog mjesta u prvenstvu prethodne sezone.
Građanski rat izbio je kada je O'Connell bio odgovoran za momčad.Momčad, pod O'Connelom, išla je posjeti američkom kontinentu.

Josep Planas (1939-41)
Nakon povlačenja karijere kao izvanrednog igrača Barce, odlučio je postati menadžer.
Dobri uspjehi s umjerenim klubovima poput El Ferrol, prethodilo je njegovom dolasku u Barcu.Bio je sjajan pionir, bio je ispred u to vrijeme, taktički i u pogledu novih trening-metoda.

Ramón Guzmán (1941-42)
Nakon njegovog perioda kao igrač,Guzamnova karijera kao trener bila je daleko od stetne i nakon loših rezultata.
Otpušten je u na pola puta u sezoni, zamiijenjen je od by Josep Nogués. Ramón Guzmán umro je u 1.travnja.1954., nakon padanja za vrijeme veteranske utakmice odigranoj na Les Corts.

Joan Josep Nogués (1942-44)
Joan Josep Nogués igrao je za FC Barcelonu prije i nakon građanskog rata.
U jesenu godine njegove karijere u prvoj momčadi, bio je pozvan da preuzme odgovornost nad Barcinom profesionalnim sastavom i da zamijeni drugog bivšeg bivšeg igrača, Gúzmana. S čovjekom iz Aragonije na menadžerskoj klupi,momčad je doživjela jednu od najneobični situacija u povijesti Barce.U jednu ruku Barça je osvojila Kup,međuttim u drugoj ruci bili su na putu odlaska.S srećom, momčad je pobijedila Murciu u napetoj i očajnoj relegacijskog utakmici doigravanja.
U toj sezoni njegovog odlazka, Müller bio je zamijenjen od još jednog od najboljih svih vremena, Josep Samitier.

Josep Samitier (1944-47)


Samitierov doprinos Barci nije ograničen samo njegovim izvanrednim sposobnostima kao igrač. 1944. je započeo važan period kao menadžer kluba.
S njim na klupi momčad je osvojila prvenstvo, nešto što nisu bili u stanju od 1929.Osim lige, Sami je osvojio i Kup de l'Ajuntament de Vilafranca, Zlatni Kup Republike Argentine i Copa Pavelló de l'Esport.
Samitier je umro u Barceloni u proljeću 1972.

Enrique Fernández (1947-50)

Enrique Fernández vratio se klubu za sezonu 47-48, nakon umirovljena kao igrača, zbog niza ozljeda koljena.
Njegova prva godina s Urugvajskim renerom bila je vrlo uspješna za Barcu, osvajanjem lige u zadnjem trenutku.Sljedeća sezona, osvojili su naslov ponovno, u zadnjem danu sezone, ostavši iza sene momčad Valencie.U sezoni1949-1950 , momčad je osvojila prvo izdanje Kup Latina protov prvaka Italije, Francuske i Portugala.Bili su peti u ligi, navijači i igrači su izgubili vjeru u njega.Bio je
na kraju otpušten i Dauick je preuzeo.

Ramon Llorens (1950)

Ovaj dopadljivi karakter posvetio je cijeli svoj život FC Barceloni.
Bio je golma i nakon njegovog povlačenja nastavio je kao jedan od trenera Barce, postavši iskreni promatrač i tvorac nadarenosti.Otkrio je igrače poput Biosca ili Manchón, I mnoge drugeVodio j prvu momčad u periodu između Fernándeza i Daucika.

Ferdinand Daucik (1950-1954)
Došao je u FC Barcelonu zajedno s svojim šurjakom, Kubalom.Treniro je od 1950 do 1954.
Početak njegovog perioda s momčad bio je težak i neke njegove odluke bile su prilično nesretne.Doduše, kada je Kubala počeo igrati, njegova se sreča radikalno promjenila.Barça se vratila i bila nogometna mašina.
Njegova zavidna lista trofeja uključuje dvije lige, jedan Kup Latin, tri Španjolska Kupa i dva Eva Duarte Kupa.
Njegov ugovor s klubom završio je 53-54 sezone, nakon sukob s pojedinim igračima, napustio je klub putem izlaznih vrata.

Sandro Puppo (1954-55)
Barça je mislila da će on biti zamjena za Dauick.Prije nego što je stigao u Barcelonu trenirao je Tursku reprezentaciju, koja je ispala s Španjolskom na Svjetskom prvenstvu u Švicarskoj.
Vjerojatno zbog toga je Barcina uprava počela njega ozbiljno razmotriti.Nije imao puno sreče s momčad.Barça je završila sezonu na drugom mjestu u ligi i bila je izbačena u polufinala Kupa.


Domènec Balmanya (1956-58)
Domènec Balmanya bio je istaknuti igrač momočadi u prvoj polovici četrdesetih, kada je klub osvojio Kup 1942.
Nakon njegove karijere kao igrač, on se priključio momčad trenirati, zajedno s nekim od njegovih stari prijatelja, kao Miró i Vidal de Cárcer, nakon što je dobio trenersku titulu 1950.Prije nego što je počela njegova karijera kao trener Barce (56-57), Balmanya je trenirao momčadi kao Zaragoza i Oviedo.U njegovoj prvoj sezoni, Balmanya je osvojio Kup pobijedivši Espanyola na Montjuicu.Otpušten nak kraju sljedeće sezone, unatoč što je osvojio prvo izdanje Kupa vlelsajamskih gradova.
On je svoju karijeru završio kao trener Sant Andreu.


Helenio Herrera (1958-60, 1980 i 1980-81)
Poznati kao “El Mago” (čarobnjak), Herrera ostavio je sjajni trag u FC Barceloni.
Uz njegov čuveni citat 'deset igrača igraju bolje od jedanaest ili ćemo mi pobijediti bez obzira na trenera', upamćen je po atraktivnom jednom dodiru igri, koja je začudila Europu u svojoj prvoj sezoni s klubom.
Njegov prvi period počeo je 22.travnja.1958., kada je stigao iz Seville.U tim dvije godinama osvojio je dvije lige, jedan Kup i dva Kupa velesjamskih gradova.Ali nije sve išlo glatko za trenera.Imo je obračun s Kubalom, koji je postepeno gubio popularnost.U svojoj drugoj godini, unatoč osvajanju prvenstva ponovno, cilj momčadi osvajanje Kupa prvaka bio je frustiran nakon poraza Barce od vječitog rivala, Real Madrida.Helenio Herrera bio je smjesta otpušten.Njegov najsjajni period kao trener došao je kasnije, s Luisito Suarezom u Interu, period u kojem je osvojio Kup prvaka, Internacionalni kup, i tako dalje.
Vratio se u Barcu 79.-80. sezone da zamijeni Quimet Rifé i ponovno 1981., da zamijeni Kubalu kao trenera.
Ako poatoji jedn osobina koja se mora naglasiti kod ovog čovjeka, je to da on razvio pshiološke spremnosti igrača, kao i korištenje minolovca.Helenio Herrera je uvijek imao jako dobar odnos s igračima, jer su dolazili s znanjem da će trener biti uvijek u centru pažnje njihovog uspjeha.

Enric Rabassa (1960)
Enric Rabassa bio je pomoćnik Heleniu Herreri, kada je kasnije bio opljačkan.Zbog toga, on je preuzeo vođenje momčadi u završnom periodu sezone i iako je proveo malo vremena s klubom, vodio je momčad do osvajanja Kupa velesajamskih gradova.

Ljubiša Bročić (1960-61)
Bročić nije proveo cijelu sezonu na klupi FC Barcelone.Stigao je na početku sezone 60-61 i doveo je važne igrače poput Jesús Garay, Salvador Sadurní i Josep Maria Fusté.
Sezona je izgledala obećavajuće, jer je Barça pobijedila sve prijateljske utakmice koje je igrala protiv ostalih europskih momčadi. Kada je liga počela, Barcelona je pobijedila prve četiri utakmice, ali polako je upala u duboku krizu i zbog rezultata se momčad osramotila u prvoj ligi.
12.siječnja.1961., nakon nerješenog 2-2 protiv Athletic Bilbao na Camp Nou, Brocic je otpušten i drugi trener, Oriazola preuzeo je voditi prvu momčad.

Enrique Orizaola (1961)
Enrique Orizaola imao je kratak period kao tener, ostao je u klubu samo pet mjeseci.Stigao je 12.siječnja.1961., kao zamjena Bročiću.
S Oriozolom na klupi, momčad je došla do finala Kupa prvaka, koje je te godine igrano u Bernu, Švicarska.Nakon tzv. 'Finale proklete stative', koje je Barça izgubila od Benfice, 3-2, preuređenje momčadi je započeo.7.lipnja, Laudet je bio izabran presjednikom nakon jake borbe s Fusetom. Neomiljene odluke su donešene, kao i pustiti Kubalu da ide i novi igrači poput Pesudo, Pereda, Seminario, itd. su dovedeni.Lluís Miró postao je novi trener.

Lluis Miró (1961-62)
Lluís Miró bio je prvi trener u predsjedništvu Laudeta, došao zamijeniti Kubalu nakon Barcinog poraza 6-2 od Valencie
Miró vodio je FC Barcelonu u sezoni 1961-62, bio je i u dužnosti k od sljedeći klubova: Valladolid, Valencia, Sevilla, Olympique Marseille, Roma, Malaga i Španjolska nacionalna reprezentacija (kao trener, ne kao menadžer).Prije nego što je ušao u menadžment,Lluís Miró bio je golma Barce, i on je bio na golu u sramotnoj lažnoj utakmici protiv Real Madrida 1943., koju je Barça izgubila 11-1.

Ladislao Kubala (1962-63 i 1980)
Kao igrač, postao je jedna od najvećih legendi u povijesti FC Barcelone.Doduše, nije bio sretan sretan u svojoj karijeri kao trener i njegov ostanak u Barci bio je znatno krači.
Enric Llaudet, predsjednik kluba između 1961 i1962, pitao ga je da prekine veze s klubom i prredložio da vodi nogometnu školu igrača.Kubala je tako ostao u vezi s Barcom u velčini slučaja s profesionalnoj momčadi nije radio dobro i to je kako se preokrenulo.Laszi je izgubio vođenje momčadi i otpušten je 1963., nakon što je momčad izbačena iz Kupa Kupova od Crvene zvezde.
Ipak, Kubala je odlučio napraviti dramatičnu promjenu u 1963-1964 sezoni i prihvača ponudu od Espanyola da postane igrač-trener zajedno s njegovim prijateljem Alfredom Di Stefanom.Nakon traženja novog poticaja, Kubala je trenirao druge momčadi kao Murcia, Elche i Málaga, među ostalima.Čak je trenirao i Švicarsku momčad i dvije Kanadske miomčadi.Kasnije, bio je u dužnosti Španjolske momčadi dvije sezone.
Vratio se u FC Barcelonu 1980., samo nakon pet mjreseci kasnije ponovno je napustio klub.
Kubala je umro 17.svibnja.2002., kao rezultat duge bolesti, koja ga je ograničila da bude u bolničkom krevetu u Barceloni, od veljače te godine.

Josep Gonzalvo (1963)
Zajedno s svojim bratom Gonzalvo III i Sans, tvorio je dio najboljeg vezong reda ikada.Igrao je više od 200 utamica za Barcu.
Kada je došao da radi kao trener, zamijenio je svoj prijatelja Ladislau Kubalu.Blo je to u drugom dijelu 62-63 sezone i momčad je išla kroz naporno vrijeme.Na kraju je Barça završila pobijedivši finale Kupa, Gonzalvo je svoju poziciju napustio na kraju godine.
Josep Gonzalvo umro je 1978., nakon podvrgnuti operacija koje su dovele do daljnih komplikacija.

César Rodríguez (1963-65)
Ovaj legendarni napadač FC Barcelone počeo je kao menadžer dok je još igrao za Elche.Nakon uspješnog perioda s klubom iz Alicantea, odlučio je otići u Zaragozu.
Tamo je bio enormno uspješan, igrao je u finalu Kupa protiv Barce.To je pokazalo da njegovu obečavajuća karijera nije ostala nezapažena od uprave Barcelone, i doveden je kao menadžer 1963-64 sezone.Međutim, s Barcom, sreću koju je imao s ostalim momčadi napustila ga je, nakon sezone i pol na trenerskoj klupi, rezignirao je.

Vicenç Sasot (1964-65)
Nakon rezignacije Cesara Rodrigueza, koji je bio ulkjučen s mlađim momčadima u FC Barceloni, preuzeo je voditi prvu momčad.
Doduše, nakon dobrog početka, sve je išlo krivo.Izbaćeni iz Kupa velesajamskih gradova od Strasbourga bila je posljednja slamka.Nakon tri nerješena, pobijednik je bio odlučen bacanjem kovanice i Barça je ispala iz natjecanja.
Sasot je napustio momčad na kraju sezone.

Roque Olsen (1965-67)
Olsen bio je igrač Real Madrida, ali bio je prisiljen da objesi svoje kopačke rano zbog nza ozljede koljena.
U sezoni kada je preuzeo momčad, u teoriji, prijelazni period.Mnogi igrači su se morali prilagoditi momčadi; igrači koji su bili na posudbi, mladići iz mlađeg pogona Barce – kao Rexach, i ostala pojačanja kao Gallego (sjajni centralni branić9, Muller ili Reina.
Njegov čvrtsi karakter i njegovo loš temperament, učinili su ga nepopularnim menadžerom među igračima.Nakon poraza od Elchea, išao je tako daleko da je izbacio Vicentea i Reya iz momčadi, zbog njihovog lošeg nastupa.Na kraju, u njegovoj prvoj sezoni kao menadžer, momčad je završila na kraju treća u ligi.Barça je osvojila Kup velesajamskih gradova, pobijedivši Zaragozu golom Rexacha – igrač koji je prema tvrdnjama sličan Olsenu, nije mu bilo do igranja nogometa.
Sljedeća sezona, 1966-67, dokazala se kao potpuna katastrofa i uprava je odlučila da učini nešto u dovođenju novog menadžera: Salvador Artigas.

Salvador Artigas (1967-69)
Salvador Artigas preuzeo je trenersku ulogu Roque Olsena u 1967-1968 sezoni.
Ranije, igrao je za plavo-i-crvene, iako je proveo bolji dio svoje karijere u Real Sociedadu.Uskoro nakon što je nastavio svoju karijeru s Bordeauxom.Nakon toga, potpisao je s FC Barcelonom i u prvoj sezoni doveo je momčad do drugog mjesta u ligi i osvojio je Kup.
U svojoj drugoj sezoni, završio je na istoj točkici u ligi, došao je do finala Kupa pobijednika kupova protiv Slovan Bratislave, koje su plavo-i-crveni izgubili na kraju 2-3.U vojoj trećoj sezoni s klubom, izdržao je samo pet utakmica u ligi.

Josep Seguer (1969-70)
Ovaj je čovjek zamijenio Artigasa kao prvog menadžera momčadi i debitirao je na klupi protiv Sabadela.
Znatiželjna stvar kod ovoga menadžera, je to da je uvijek imao jasno u svojim mislima da je njegova uloga bila jednostavna biti karakterni-menadžer.
ada je Augustí Montal preuteo predsjedništvo, Seguer je bio zamijenjen od Vica Buckinghama.

Vic Buckingham (1969-71)
Vic Buckingham došao u FC Barcelonu 19.prosinca.1969.Prije nego što je potpisao za Barcu, Engleski trener imao je kobno iskustvo u Grčkoj ligi.
Buckingham je izgubio kontrolu mmočad kao i mogućnost osvajanje naslova bila je prokockana.Bili su deseti u ligi, osam bodova iza lidera.Na kraju, situacija se poboljšala znatno i momčad je završila na četvrtom mjestu.
1969. bila je povijesna godina, ne samo zbog epske pobijede, i zbog skandala kojeg je prouzrokovao sudac Guruceta na Camp Nou.U polufinalu Kupa, Barça je igrala protiv Real Madrida.
Rifé je čuvao Velázqueza i sudac je sudio penal za faul koji je se jasno dogodio izvan kaznenog prostora.Skandal je bio monumentalan.
Sljedeća sezona, Buckingham je osvojio Kup u finalu protiv Valencie.Unatoč tom uspjehu, otpušten i zamijenjen od uglednog Marianus Michels, koji je trenirao Ajax Amsterdam. Vic Buckingham je umro u srednjim devedesetima.Njegovu smrt su jako oplakivali pristaše momčadi.

Marinus Michels (1971-75,1976-78)
Marinus Michels je stigao u Barçu nakon što je sve osvojio s Ajaxom.'Gospodin Mramor', to mu je bio nadimak, nametnuo je striktnu discplinu u slačionici Barcelone.U svojoj prvoj sezoni, njegov jedini uspjeh je bio pobjeda u sjajnom finalu Kupa velesajamskih gradova, koju je Barça osvojila nakon pobijede nad Leeds Unitedom.U ligi, neočekivani poraz od Cordobe, značilo je gubitak naslova.
Sljededće sezone se više ili manje ista stvar dogodila, i momčad nije ništa osvojila.
Plavo-i-crveni navijači su morali čekati do dolaska Johana Cruyffa, da vide osvojeni naslov prvaka lige.S njim na strani, igra Michelsa nije imala rupe i doradio je do savršenstva.Barça je još jednom proglašena prvakom, četrnaest godina nakon svoje zadnje lige.
1974-75 sezona je vidjela povratak u niz loši rezultata i odsustvo trofeja.Tada je odlučeno da Marinus Michels završi svoj prvi period u Barci.Uskoro se vratio, vratio se na klupu Camp Noua 1976-77 sezone.Njegov ostanak u Barci je završio u 1977-78 sezoni, kada je osvojio svoj treći trofej s klubom, Copa del Rey.

Hennes Weissweiler (1975-76)
Stigao je u FC Barcelonu nakon pobjedonosnpg vremena u Borussia Moenchengladbach.
S njemačkom momčad je osvojio UEFA Cup u sezoni 1974-75, doduše, stvari u Barceloni nisu išle tako dobre kao i u njegovoj zemlji.Imao je dodatni problem u Barci: Johan Cruyff.Nizozemski igrač se nikada nije prilagodio radnim metodama ovog menadžera, položaj koji je prouzrokovao pukotinu među navijačima.Većina, očigledno je podržala 'letećeg Nizozemca' i kao posljedica, Weissweiler je napustio klup na stražnja vrata.

Laureano Ruiz (1976)
Kada je Hennes Weissweiler napustio trenersku klupu u travnju 1976., uprava FC Barcelone je smjesta mislila na Laureano Ruiza kao njegovu zamjenu.
Ruiz, klubski čovjek koji je bio u dužnosti juniorske momčadi četiri godine, imao je dobre rezultate u svome kratkom vremenu.
Na kraju dao je mjesto Marinus Michelsu, koji je počeo svoj drugi period kao menadžer FC Barcelone.

Lucien Müller (1978-79)
Nakon uspješnog perioda kao člana prve momčadi, Müller je svoje kopačke objesio za klin u 33. godini, ali u FC Barcelonu se vratio jedanaest godina kasnije.
Bila je sezona 1978-79 i Josep Lluís Nuñez je imao veliku vjeru u njega, vidio ga je kao idealnu zamjenu za Nizozemca, Marinus Michels, koji je ostavio sjajan utisak u klubu.Müller je imao još dobre stvari s ostalim prvo ligaškim momčadima u Španjolskom prvenstvu, ali Barça je bila prevelika za njega.Francuski menadžer nije izdražao sezonu, i bio je zamijenjen od Joaquim Rifé, domaćeg-odrastlog čovjeka.

Joaquim Rifé (1979-1980)
18.travnja.1979., Barça je izbačena iz Kupa kralja od Valencie.Rezultat uzvratne utakmice bio je 4-0.Uzimajući u obzir da je Barça dobila prvu utakmicu 4-1, to je bio bolan udarac za momčad.
Uprava je radila smjesta i odlučila zamijeniti Lucien Müller s dvojcem Rifé-Torres .Prvi i jedini realni cilj koja su ova dva menadžera morali osigurati, je da Barça dođe do finala Kupa kupova, koje je održano u Bazelu.Oni nisu samo vodili do toga, takođe su osvojili finale, to je donjelo FC Barceloni prvi važni europski trofej,40.000 navijača Barce su otišli na put u Švicarsku da vide svoju momčad kako osvaja svoj prvi Kup kupova od četiri koje Barça sada ima u svojim trofejnim vitrinama.
Sljedeće sezone momčad je izbačena iz Kupa kupova od Valencie i Josep Lluis Núñez odlučio je staviti kraj Quimet Rifé periodu na klupi, zamijenivši ga s Helenio Herrera, koji se vratio svome drugom nastupu u FC Barceloni.

Udo Lattek (1981-83)
Udo Lattek stigao je u klub s iznimnim akreditivima nakon uspjeha s Bayernom iz Muenchena i s Borussia Moenchengladbachom.
U svojoj prvoj sezoni nešto što menadžer ne želi da se dogodi, dogodilo se.Nakon što je bio na vrhu dobrim dijelom prvenstva i dominirao ligom s autoritetom, samo 6 utakmica je morao pobijediti, on je propustio mogućnost osvajanje lige kroz svoje ruke i trofej je osvojo Real Socieda, koji je imao igrače kalibra Zamora, Sastrústegui i Arkonada. Udo Lattek je spasio sezonu osvajanjem Kupa kupova 1982., pobijedivši Standard Liège na Camp Nou (2-1).
4.lipnja1982., nakon opsežni pregovora, zahtjevao je na dovođenju najboljeg igrača na svijetu - Diego Armando Maradona.Argentinska zvijezda, diduše, nije promijenio ništa, donjeo je više glavobolja, nego išta drugo.Lattek je postajao sve više i više izolirani od momčadi i od uprave. Otpušten je 3.ožujka.1983., Barça je izgubila kod kuće u ligi od Racing Santandera.


José Luis Romero (1983)
Otpuštenje Uda Latteka kao menadžera prve momčadi, dovelo je José Luis Romera da preuzme menadžersku klupu.
U dužnosti momčad bio je samo jednom prilikom, protiv Salamance na Helmántico stadionu (1-1). Kasnije je trenirao druge prve ligaške momčadi kao Logroñés, Betis i Cadiz.

César Luis Menotti (1983-84)
Dolazak César Luis Menottia se trebalo pokazati kao dobar potres za momčad, koja je pokazala znakove svoje kvalitete, što nije radila najveće vrijeme kad je trener bio Udo Lettek.
Plavo-crveni menadžer došao je s namjerom uvesti svoj čuveni 'zatvoriti prostore' sistem, koji obuhvaća postavljanju protivničke mmčadi pod velikim pritiskom guranjem obrane.Te sezone doduše, Barça nije osvojila naslov prvaka, iako su Real Madrida dobili oba puta u Kupu Kralja, s veličanstvenim golom u zadnjoj minuti od Marcosa, i ligaški Kup.
Sljedeća sezona je trebala biti u kojoj bih Schuster i Maradona, sjajni dvojac u ligi, trijumfirati. Međutim, nije bilo tako.Mala argentinska zvijezda doživio je niz ozljeda nakon vatrenog uklizivanja od centralnog braniča Athletic de Bilbaoa, Andoni Goikoetxea je i ozlijedio i Bernd Schustera u sezoni 1981-82 .Momčad je vodio do samo osvajanja Španjolskog Superkupa i Menotti je odlučio napustiti klub.

Terry Venables (1984-87)
Terry Venables došao je u FC Barcelonu s teškim zadatkom zamijeniti 'mršavog' Menottia, menadžer koji bez bzira što nije osvojio niti jedan važan trofej s momčad, kreirao je atraktivnu i kolorističan stil nogometa.
Kraj eri Mradoni došao je kraj.Venables je bio preporučen od Bobbya Robsona, dobar rijatelj predsjednika i njega samog, godinama kasnije, će preuzeti momčad u sezoni kada je Ronaldo (1996-97) bio ovdje.Terry je koristio jako engleski sistem, klasični 4-4-2, donijeli su prednosti izvanrednm braničima kao Gerado, Migueli i Julio Alberto i jaki radni vezni red vođen od veličanstvenog Nijemca, Bernd Schustera.
Venables je osvojio ligu u svojoj prvoj sezoni i sljedeću godinu vodio je momčad do prokletog finala u Sevilli, finale Kupa prvaka 1986.Bolje od ovoga, osvojio je liga Kup u sezoni 1985-86.
U zadnjoj sezoni, 1986-87, stvari nisu išle tako dobro za njega, i bio je zamijenjen od Luis Aragonésa, koji je vodio momčad do kraja sezone.

Luis Aragonés (1987-88)
Ovaj globetrotter Španjolskog nogometa, bolje poznat kao “el Sabio de Hortaleza” (bijeli čovjek iz Hortaleza) je trenirao različite momčadi po cijeloj Španjolskoj.
Rođen u Hortalezi (Madrid) 28.lipnja.1938., Aragonés je trenirao najveći broj utakmica prve lige.Luis Aragonés svoj je debi kao trener imao u 74-75 sezoni.Započeo je s momčad u kojoj je završio igračku karijeru, u kojoj je Atlético de Madrid.
Došao je u FC Barcelonu kao zamjena za Terry Venables i uspjeva osvojiti Kup.Njegov dolazak se podudara s jednim od najdelikatni trenutaka koje je klub ikada proživio.Velćina igrača su se pridružili zvanju i zahtjevali da predsjednik Josep Lluís Núñez rezignira, čuveni 'Motín de Hesperia' (Hesperia ustanak) i Luis Aragonés dao im je svoju bezuvjetnu podršku.Nezavisno od ovog važnog eventa,Luis Aragonés, čiji je drugi trener bio Carles Rexach, nije bio u mogućnosti da završi sezonu s momčadi, zbog depresije.
Kasnije, nastavio je svoju karijeru kao trener u drugim klubovima kao Betis, Valencia, Espanyol, Mallorca i Atlético de Madrid.

Johan Cruyff (1988-96)
Nakon što je nastupio za klub kao igrač, “El Flaco (mršavko)“ se vratio u FC Barcelonu za 1988.-89. sezonu, ovaj put da preuzme svoju novu ulogu kao menadžer prve momčadi.
Međutim, prije nego što se vratio u gkavni grad Katalonije, Cruyff je skupio dovoljno iskustva kao trener.Debitirao je na klupi Ajaya, klub u kojoj je započeo svoju svoju igračku i trenersku karijeru.Vodio je momčad do naslova Nizozemskog Kupa 1986., godinu kasnije slijedio je naslov Kup Kupova.U Nizozemskoj, bio je jako cijenjen za napadački njuh kojeg je nametnuo na svoju stranu i za svoj pohvalni rad kao promatrač talentirani igrača, otkrivši, kao naprimjer Marco Van Bastena i Dennis Bergkampa.
S Barcom, Cruyff je nastavio svoj rad s kompletnom preuređenom strani, nakon prošlog sezonskog skandala, poznat kao 'Hespereria ustanak'.Njegov drugi zapovijednik bio je Charly Rexach, koji je u klubu bio i prije godinu dana.Cruyff je odmah u svojoj Barça dužnosti igrao atraktivan utisak nogometa i na rezultat se nije dug čekalo.Ali, to senije dogodilo s prvom momčadi, mlađe momčadi su isto pokazvali isti atraktivan stil, nešto što je učinilo lakšim za rezervne igrače da naprave skok u prvu momčad.Bez sumnje, kao jačanje dubine momčadi, bila je jedna od zona koja objašnjava zašto je Cruyff bio tako jako uspješan.
Ali osam godina u kojim je on bio u dužnosti kluba – on je trener koji je odradio najviše sezona u nizu na klupi Blaugrane – nije prošlo bez problema za Johana.Nije se zaboravilo 27.siječanj.1991., bio je podvrgnut da otvori srce operaciji, što je izravno povezalo njegovim mnogim godinama konzumaiji duhana.Operacija je bio trenutak fleksije.Od tada, momčad je imala sve bolje godine, do točke kada je Barça na kraju osvojila jako željeni Kup prvaka na maestralnom Wemblyu stadionu.Momčad koja je osvojila četiri uzastopna prvenstva postala je poznata kao 'Dream Team', i njen veseli, spektakularni način osvojio je poklonike diljem svijeta.Ta momčad, izdvojeno od najbolje inozemne trojke na svijetu (Stoichkov, Laudrup i Koeman and, kasnije Romario), takođe je imala jaku jezgru Španjolaca, uglavnom sačinjavni od Baska i Katalonaca (Bakero, Berguiristain, Salinas, Guardiola, Ferrer, Sergi...) koji su tvorili solida blok s ostalim sjajnim igračima kao Amor, Nadal i Eusebio.
Doduše,dvije zadnje sezone Nizozemca u klubu su bile manje uspješne, i kroz to vrijeme, Barça nije osvojila niti jedan naslov.Kao rezultat svome javnom sukobu s predsjednikom, Josep Lluís Núñez, Cruyff je napustio klub putem izlazni vrata.Nakon niza legalni sporova u kojim su klub i Nizozemac došli do dogovora da održe dvije emocijoalne počasti na Camp Nou i na amsterdamskoj Areni.
Nikada u povijesti kluba nije jedan menadžer osvojio toliko naslova kao Johan Cruyff: 1 Ligu prvaka, 1 Kup pobjednika Kupova, 4 prvenstva, 1 Kup Španjolske, 1 europski Superkup i 3 Španjolska Superkupa.

Bobby Robson (1996-97)
Engleski džentlemen došao je u Barcelonu s teškim zadatkom zamijeniti Johana Cruyffa.
Nema sumnje da je dodatni pritisak postijao, dodane velike kritike njegovim taktičkim idealikma, učinili su teškim za Bobby Robsona da uživa u laganoj sezoni.Međutim, engleski menadžer odgovorio je osvajanjem naslova svim ostalima.Momčad je postala druga u ligi, osvojila Kup ponijedni Kupova protiv PSG-a (1-0) i Kup Španjolske, pobjedivši Betisa (3-2), u nezaboravnoj noći na Santiago Bernabeu stadionu.
Polufinale tog natjecanja je takođe bio nezaboravni događaj, uključivši epski povratak na Camp Nou.Unatoč uspjesu na terenu, odluka Bobbya Robsona je već prije početka sezone odlučena: Louis Van Gaal je bio na putu preuzeti Barcu za sljedeći nekoliko sezona.Kada je Nizozemac stigao, Bobby Robson, koji je uživao u uspješnoj sezoni na klupi Barcelone, ispunjavao je poziciju tehničke momčadi u klubu.
Robson je otišao iz Barcelone u ljeto 1998., nakon što je podlegao primamljivoj ponudi jednog od svog bivšeg kluba, PSV Eindhovena.U tim dvije godine u klubu, Englez, koji je vodio da uzme najabolje od mladog I efektivnog Ronalda, osvojio je mjesto u srcima navijača Barcelone.

Louis Van Gaal (1997-2000 i 2002-03)
Louis van Gaal je rođen 8.kolovoza.1951. u Amsterdamu (Nizozemska), jako blizu starog stadiona De Meer, momčad u kojem će učiti svoju nauku u nogometu.
U svojoj mladosti Van Gaal je kombinirao svoj studiju u fizičkim dukacijama s svojom strast: nogomet.Kao igrač igrao je za različite momčad u prvoj i u drugoj Nizozemskoj ligi, kao De Meer, Ajax, Antwerp, Sparta Rotterdam i AZ.Nakon igranja s Ajaxom, Louis Van Gaal je igrao za momčadi iz druge lige, sve do sezone 86.-87., kada je odlučio objesiti kopačke za klin, tada je bio član AZ-a, i postao je dio trenerskog štaba tog kluba. Ovdje je van Gaal napravio svoje prve korake kao nogometni menadžer.1988., godinu kasnije kao menadžer AZ-a, dao je mogućnost da se pridruži trenerskom štabu Ajaxa I pridružio se kao cjelokupni menadžer omladinske momčadi I kasnije kao pomoćnik.U sezoni 1991.-92. van Gaal je postao menadžer Ajaxa i sastavio jednu od najboljih momčadi u povijesti tog kluba.To je bila skupina koja će osvojiti mnogo trofeja, kući i vani.
U prvoj godini u dužnosti kluba, Ajax je osvojio UEFA Kup i sljedeće sezon nizozemski Kup i Superkup.U sezoni 93.-94. otišao je korak naprijed I osvojio je Nizozemsku ligu i Kup Nizozemske.
U sezoni 94.-95. Ajax je ponovno osvojio Ligu prvaka i Superkuk i kao glazura za jednu od najboljih sezona u povijesti kluba, osvojili su europski Kup protiv Milana.Zadnja velika pobjeda Ajaxa u eri van Gaal došla je u sezoni 95.-96., kada je momčad osvojila Nizozemsku ligu i Superkup i internacionalnni Kup i europski Superkup.
Nakon bolne zadnje godine kada je Ajax završio četvrti u ligi, van Gaal koji je bio proglašen nasljednikom Cruyffa, stigao je u FC Barcelonu kao zamjena Bobbyu Robaonu.Njegovi prvi dani u dužnosti Barce nisu bili laki i morao se boriti tako da su igrači razumjeli njegovu vlastitu nogometnu viziju.
Sezona 97-98., bila je njoegova prv godina kao menadžer Barce i van Gaal je klub vodio do osvajanje tri trofeja: prvenstvo, Kup Kralja i europski Superkup.Po prvi puta nakon 39 godina Barça je osvojila duplu krunu (ligu i kup).U njegovoj drugoj sezoni smo ga opet vidjeli kako osvaja ligu, to je značilo da je kao menadžer van Gaal u dvije sezone momčad vodio do vrha Španjolskog nogometa, nešto što se nije dogodilo od Enriquea Fernándeza i Helenio Herrera.Njegova treća godina u dužnosti bila je najteža, kada momčad završila druga u ligi i pobijeđena je u polu-finalu lige prvaka i Kupa Kralja.Sezonu je klub završio bez trofeja.
Nakon što je predsjednik Josep Lluís Núñez prozvao izbore kluba u svibnju 2000., i odlučio sebe ne staviti kao kandidata, Louis van Gaal objavio je svoju rezignaciju kao menadžer i odrekao se godinu svog ugovora, koji je još tekao.
U sezoni 2002.-2003., nakon tri sezone bez trofeja, predsjednik, Joan Gaspart, uvjerio je van Gaala da se vrati klubu kao menadžer, dvije godina nakon što je napustio klub.
In season 2002-2003, after three season without winning a trophy, the president, Joan Gaspart, convinced van Gaal to return to the club as manager two years after he had left.Sada Nizozemac počinje svoj drugi nastup kao menadžer Barce.
Taj drugi period završio je u siječnju 2003., nakon slabog zaleta u ligi, samo 6 pobjeda, 5 neriješeni i 8 poraza, kao rezultat tome, uprava je dosegla prijateljski dogovor s van Gaalom da završe njegov ugovor.
Van Gaal vodio je momčad 201 utakmica za vrijeme njegova dva perioda u klubu.

Llorenç Serra Ferrer (2000-01)
Llorenç Serra Ferrer, rodioPostao je menadžer FC Barclone u ljeto 2000., nakon što je Nizozemac Louis van Gaal napustio klub.
Nakon što je odabran novim menadžerom kluba, kao nasljednik Nuneza, Joan Gaspart ga je potvrdio svojim novom menadžerom.Serra Ferrer je već radio s klubom, kada je bio u dužnosti mlađi momčadi do srpnja 1997.Malorkinac je svoju trenersku karijeru počeo kao menadžer Pobleca, gdje je ostao pet sezona.Kasnije je bio menadžer mlađe momčadi Mallorce i u sezoni 85.-86. postao je menadžer prve momčadi I osvojio promociju u prvu ligu.
U sezoni 1993.-94. otišao je u Real Betis I te je sezone klub iz Andaluzije doveo u prvu ligu.U sljedećoj sezoni, Betis je završio treći u prvenstvu I osvojio mjeesto za Kup UEFA, i u sezoni 96.-97., igrali su finale Kupa Kralja protiv Barce.Ta fantastična forma u dužnosti Betisa, otvorila su vrata kluba, u kojem je tri godina bio u dužnosti mlađi momčadi, da postane trener prve momčadi.

Kroz njegovo menadžersko vodstvo, momčad je izbačena iz prve faze Lige prvaka i išla igrati u Kup UEFA, gdje je Liverpool i blokirao put do finala.23.travnjas+.2001., nakon poraza u ligi od Osasune, zamijenjen je na klupi od Carlesa Rexacha I vratio se tehničkom štabu kluba.Godinu kasnije Serra Ferrer napustio je klub.

Carles Rexach (1988, 1991, 1996 i 2001-02)
“Dječak s Pedralbesa” svoje je kopačke objesio 1979., ali ubrzo se vratio svijetu nogometa, preuzevši dužnost omladinske momčadi FC Barcelone.
Bio je sjajan igrač, Rexach je svoje najbolje godine proveo na klupi Barcelone, prvo pratio Luisa Aragonésa (1987-1988) I kasnije Johana Cruyffa (1988-1996).S prvim, kojeg je zamijenio određeno vrijeme, osvojio je Španjolski Kup protiv Real Sociedada (1-0), I s Johanom je osvojio naizgled beskrajnu listu trofeja, najvažnije su četiri uzastopne osvojene lige i dragocjeni Kup prvaka.Preuzeo je potpunu kontrolu momčadi, kada je Nizozemac bio nažalost prisiljen izostanku zbog operacije srca.Najljepše uspomene koje je Rexach dao navijačima Barcelone kada je vodio momčad, najbolja od svih je bila 6-o pobjeda u Bilbao, utakmica u kojoj je Blaugrana potpuno ponizila igrače Javiera Clementea.Godinu kasnije, 1996., pod potpuno drugačijim okolnostima, Rexach je zamijenio Cruyffa, nakon šzo je bio otpušten.
Pred kraj 2000.-20001. sezone, Charly je još jedan put preuzeo dužnost prve momčadi kada su direktori odlučili zamijeniti menadžera koji je započeo sezonu, Llorenç Serra Ferrer.Te godine, vodio je momčad u sljedeću sezonu Lige prvaka, kada je klub porazio Valenciu u finalnoj ligaškoj utakmici sezine, zahvaljujući spektakularnom golu u zadnjoj minuti od Rivalda.Sljedeća sezona, 2001.-2002., Carles Rexach je još jednom vodio momčad do jednog od prva četiri mjesta u ligi I bio je blizu finala Lige prvaka, ali ispali su iz polufinala od Real Madrida.
Kada je započeo drugi period Louisa Van Gaala u dužnosti kluba (2002-03), Carles Rexach je bio degradiran s svoje pozicije na čelu prve momčadi i postao tehničar kluba.


Radomir Antić (2003)
Radomir Antić rođen je 22.studenog.1948. u Žitištu (Srbija). Došao je u FC Barcelonu u siječnju 2003., zamijenio Louisa van Gaala.
Karakterni menadžer,Jesus Antonio de la Cruz, preuzeo je privremenu dužnost momčadsku aferu sve do dolaska Antića, kada je preuzeo momčad koja je bila na 15. mjestu u Španjolskoj ligi i kvalificirala se u drugo kolo Lige prvaka.Kao i mnogi trugi treneri, Radomir Antić bio je igrač prije nego što se okrenuo menadžmentu.Svoju igračku karijeru započeo je u Sloboda Užice (Jugoslavija, 1967.-1968.) i tada otišao u klub u kojem je igrao najviše sezona, Partizan Beograd (1968.-1976.).
Podudara se s time, Barcin košarkaški trener Svetislav Pesić je igrao za košarkašku sekciju Partizana u isto vrijeme.
U sezoni 1976., potpisao je za Turski klub Fenerbahce (1976-1977) prije nego što je došao u Španjolsku ligu, gdje je igrao za Zaragozu (1977-1979). Kasnije je otišao u Luton Town u Englesku, gdje je igrao pet sezona (1979-1984).
Svoju menadžersku karijeru započeo je s Partizanom iz Beograda (1985-88) I nastavio s Španjolskim klubovima: Real Zaragoza (1988-1991), Real Madrid (1991-1992) i Real Oviedo. Njegov najuspješnji period bio je s Atleticom iz Madrida (1995-98).Osvojio je ligu I duplu krunu 1995.-96., sezona dobrog nogometa.Kasnije se vratio u Atletico de Madrid (1999 i 2000) i u Real Oviedo (2000-2001).


Frank Rijkaard (2003 - 2008)
Franklin Edmundo Rijkaard, rođen 30.rujna.1962. u Amsterdamu, prvi je trener FC Barcelone od početka sezone 2003-04.
Trener blaugrane upotrijebio je napadačku-voljnu strategiju momčadi, s pečatom nizozemskog stila, s naglaskom primjene jakog pritiska i korištenje krila,Nije ni zaboravio ulogu neprobojne obrane, koju je usadio kada je nastupao kao igrač AC Milana, gjde je igrao pet sezona.
Za vrijeme Rijkaardove prve sezone, omčad je imala izvanredni drugi dio u pohodu, završili su na drugome mjestu i kvalificirali su se za Ligu prvaka.To je bio prvi predznak momčadi koja je ušla u novu fazu pod Nizozemcem.Sljedeće godine, Barcelona je potvrdila sebe kao najbolju momčad u Španjolskoj kada su osvojili ligu.
2005.-06., momčad je otišla korak naprijed kada je Rijkaard vodio Barçu do naslova lige, ponovno, i takođe osvojio Ligu prvaka i Španjolski Superkup.Osvajanjem Lige prvaka u Parizu, Rijkaard je postao tek peta osoba kpoji je osvojio taj trofej, kao igrač i kao trener, pridužio se: Johanu Cruyffu, Carlu Ancelottiu, Miguelu Muñozu i Giovanniu Trappatoniu, koji su to isto uspjeli.
Kao i trofejna dvorana, Barcina predstava pod Rijkaardom je otkrila i identitet i stil s kojim se klub ponovno vratio eliti te igre, na nacionalnom i na internacionalnom levelu.
Svoju menadžersku karijeru započeo je 1998., na Svjetskom prvenstvu, kao pomoćnik Guusu Hiddinku u Nizozemskoj reprezentaciji.Nizozemsku je preuzeo I vodio je između 1998. i 2000., I tada je otišao voditi klub iz Nizozemske lige, Sparta de Rotterdam za 2001.-02. sezonu.U FC Barceloni će nu pomoćnik biti njegog sunarodnjak Henk Ten Cate, bivšeg trenera Nizozemskog kluba Nac Breda.
Rijkaard je imao izvanrednu igračku karijeru.Bio je proizvod neiscrpne dostave mladi talenata otkriveni od Ajaxa I igrao je za amsterdamski klub između 1980 I 1988.U sezoni 87.-88., takođe je proveo nekoliko mjeseci u Španjolskoj ligi s Real Zaragozom, gdje je igrao 11 utakmica.Najbolje godine proveo je u AC Milanu od 1988 i sve do 1993.Svoju igračku karijeru je završio u Ajaxu, između 1993. i 1995.
Kao igrač, osvojio je Europski Kup Nacija (1988., Nizozemskom), tri medalje Lige prvaka
(88-89, 89-90 i 94-95), Kup Kupova medalja (86-87), tri medalje europskog Superkupa, (1989, 1990 i 1995), dvije medalje Internacionalnog Kupa (1989, 1990), pet medlaje Nizozemske lige
(81-82, 82-83, 84-85, 93-94 I 94-95), dvije medalje Talijanske lige (91-92 i 92-93), dvije medalje talijanskog Kupa (1989 i 1994) I tri medalje nizozemskog Kupa (82-83, 85-86 i 86-87).
Bio je proglašen najboljim igračem u talijanskoj ligi 1992.Igrao je 337 utakmica s Ajaxom, 201 s AC Milanom i nastupao je 73 puta za Nizozemsku.

Josep Guardiola (2008 -       )


Josep "Pep" Guardiola  Sala je rođen 18.januara 1971  u  Santpedoru, provinciji  Barcelone. On je većinu svoje igračke karijere proveo u Barceloni i bio je dio Cruyff-ovog "Dream Teama".Bio je kapiten BArcelone u zadnje četiri godine  njegovog vremena u BArceloni.Igrao je za  Brescia Calcio, A.S. Roma, Al-Ahli i Dorados  Sinaloa. NAkon povlačenja iz svijeta fudbala kao igrač, Guardiola je postao trener  FC Barcelona B.  8.maja 2008, predsjednik Barcelone je objavio da će Pep zamijeniti Rijkaarda na mjestu glavnog trenera FC BArcelone.Potpisao je ugovor 5.juna 2008.U njegovoj prvoj sezoni BArcelona je osvojila 6 trofeja( La Liga,  Copa del Rey-Kup kralja, Ligu prvaka,Španski superkup,Evropski superkup,FIFA svjetsko klupsko prvenstvo. Guardiola je postao najmlađi trener koji je osvojio Ligu prvaka.



Translate blog

Moj banner


Primera Liga Table


Primera Liga Top Scorers


Barcelona Fixtures and Results



CHAT







Visitors(postavljeno 03.12.2010.)


Brojač posjeta
49632